Međunarodna izložba malog formata, Galerija Principij, listopad 2012.
SUŽIVOT
Na ovoj izložbi radovi ostvaruju ideju suživota jer ravnopravno koegzistiraju jedan uz drugoga, a idejom i sadržajem suživljeni su jedan u drugomu. Poveznica im je prostor strukture formalnih elemenata pa sve do autorovih stavova izraženih kroz sadržaj ovih minijatura. Po općem razumijevanju pojma suživot vidljivo je da ga svaka izložba i odražava ili reflektira u sebi, neovisno o osnovnoj ideji njenog nastanka. Dakle, ne samo na metaforičkoj već i stvarnoj životnoj platformi suživot ili koegzistencija je naša neminovnost, neminovnost ove civilizacije. Dok s nekim ispijamo kavu, liježemo u postelju ili se samo fotografiramo s dragom osobom, prijateljem, poslovnim partnerom „za uspomenu i dugo sjećanje“ ostvarujemo također koegzistenciju, suživot, a fotografska slika to i svjedoči. Neodvojiv je pratilac našeg postojanja – već smo samim rođenjem predodređeni na nj. Suživot podrazumijeva i davanje i uzimanje; to je naprosto način egzistencije. On označava da smo drugačiji i da se razlikujemo od onoga s kim se suživljavamo, ali isto znači da nam je taj drugi nužan da bi nas do kraja definirao. Prisutan je u ljudskom rodu ili nekom drugom obliku života na ovoj planeti. Iz svega toga navedenog vidljivo je da izbor teme za ovaj fotografski natječaja nije bio težak. Suživjeti, koegzistirati znači obogaćivati se…
Pedeset i osam autora prisutnih na ovoj izložbi svjedoči da im je tema bila zanimljiva, a mali format po svojoj strukturi izazovan.
Tema natječaja zahtijevala je autorsko istraživanje vlastitih prostornih, mentalnih i emocionalnih ambijenata u kojima su pronalazili pojedinosti s idejom suživota i uspješnost tog istraživanja potvrđuje 160 odabranih i izloženih fotografija od 284 pristigle na ovaj natječaj.
U interpretaciji teme autori su bili veoma maštoviti i inovativni. Prepoznavali su ideju teme u kontekstu grada, vizualnim senzacijama dnevnog okoliša, plemenitom međuodnosu životinja, životinja i čovjeka ili pak životinja i prirode. Dok gledam i biram ova male fotografije, male samo po formatu, u misao mi dolazi već odavno izrečena istina da „i na malom platnu može nastati monumentalna slika.“ I ove fotografije su zaista dimenzijama male, ali po duhu i stvaralačkom naboju velike.
Sve su to manje više scene koje su prošle kroz naše iskustvo, najčešće površno i ne na ovako visokoestetiziran i organiziran prostor slike. To su vrijednosti umjetničkog djela, a ovdje napose mislim na fotografije u kojima nam autor kroz poznat i dnevno prisutan motiv donosi novu estetsku i vizualnu dimenziju. Želim apostofirati nove i originalne fotografske rezove, rezove koji ne ponavljaju i ne citiraju povijest. Niz je motiva na granici eksperimenta, niz je poznatih motiva, ali tako organizirani i svedeni u format minijature djeluju svježe, gledljivo i originalno. Sukladno suvremenom poimanju demokracije odabrao sam nekoliko fotografija koje vrlo jasno pokazuju međuljudske odnose, odnose koji su donedavno javno zabranjivani, a danas su u sve liberalnijem poimanju suživota ovakve zajednice sve češće, slobodnije i javne.
Autori su odgovorili u potpunosti na zadanu temu i svako u okvirima svog senzibiliteta uprizorio ideju te poslao poruku. Iz ovog mnoštva dobrih i „jako dobrih“ fotografija dugo me mučilo koju fotografiju izdvojiti s elementima posebnosti, tj. visoke umjetničke razine, a da emanira snagu suživota. U neprekinutom, što stvarnom, što virtualnom listanju i prelistavanju fotografskih minijatura, svoju emociju nisam mogao odvojiti od fotografije „Laku noć“ autorice Nike Petković. Zašto? Vrata napola odškrinuta i pred našim očima ukazuje se prizor spavaće sobe, prostor počinka, noćnog odmora i svega onog što noć nosi – prostor intime; znatiželjni, zaštitnički voajerski pogled u toplu, svježe i netom prospavanu noć. Ovo je pogled u prostor snažnog suživljavanja. Trajnost i vječnost ovom prizoru daje fotografija na kojoj je portret bračnog para postavljen iznad postelje. Da, to je prostorno-sadržajna povezanost i ključna točka ove fotografije.
Drugu nagradu zaslužila je Anita Hromin za niz tematski koherentnih fotografija, a treća nagrada pripada Andreju Bergoču. Za visokoestetizirane fotografije te originalan pristup interpretiranja teme diplome su dobili: Vedran Vukoja, Dean Silić i Ingrid Jerković. Još je niz autora i radova koje je valjalo pohvaliti ili na neki način također istaknuti za originalni pristup temi i umjetničke dosege fotografija. Pohvale za svoj rad dobivaju: Sara Katnić, Branko Krebs, Ivan Dukić, Filip Koludrović i Linda Blažić-Mirošević. Zahvalu za koncept i postav izložbe dobila jeTanja Ljubojević, članica Fotokluba Rijeka, te Istog Žorž, član KPD Bazovica, za pomoć u realizaciji projekta.
Dakle, ova izložba obiluje kvalitetnim i dobrim radovima. Tema je vječito aktualna za sve medije, a sada se pokazalo da i fotografskom slikom ideju suživota možemo sjajno interpretirati. Ovako veliki odaziv i kvaliteta izložbe potiče nas da i dogodine ponovimo izložbu malog formata.
Listopad 2012.
Borislav Božić, prof.