GALERIJA JURAJ KLOVIĆ
UTORAK, 16. 12. 2014. od 12 do 20 sati
I ovo pogledaj: http://www.mojarijeka.hr/kultura/vlastitost-borislava-bozica/
Pogledaj i ovo
Evo ovako je to bilo 16. 12. 2014- u Galeriji Juraj Klović
Posveta otvorenju nove Galerije Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 B u vlasništvu HDLU-a Rijeka
VLASTITOST
Autoregresija Borislava Božića
Umjetnička instalacija s interaktivnim elementima
Elementi instalacije su:
DESK – stol s medijima, dnevni tisak
EU RAZBIBRIGA – interaktivna kocka na zrcalu: pomicanjem pojedinih segmenata mijenjamo početni izgled i dobivamo novu vizualnu situaciju. Na šest stranica kocke postavljen je moj autoportret i portreti osoba iz javnog života EU-a i drugi simboli EU-a.
Pomicanjem elemenata kocke možemo dobiti 43 252 003 274 489 856 000 različitih varijanti njenog izgleda.
Svaki posjetitelj može i treba napraviti svoju kombinaciju ponuđenih elemenata i time postaje sukreator EU razbibrige.
AUTOREGRESIJA – niz autoportreta maloga formata napravljenih kombiniranom tehnikom; print, monotipija i crtež na grafičkom papiru Fabriano 25 x 25 cm, aktivirana ploha je veličine 15 x 15 cm.
RED CARPET – crveni tepih je postavljen po cijeloj dužini galerije i na njemu je instalacija. Što se danas važno događa, a da nije na crvenom tepihu/red carpetu?
RADIONICA AUTOPORTRETA – svi posjetitelji moći će napraviti autoportret uz moje suautorstvo. Autoportreti se rade na istoj veličini papira i svi nastali radovi se uvezuju u knjigu pod nazivom Knjiga grupnog autoportreta Borislava Božića s popisom svih sudionika radionice.
OBRAZLOŽENJE
Suočavanje ili pronalaženje identiteta je proces koji kod mene traje nekoliko godina. Dosad sam realizirao niz radova i proveo nekoliko umjetničkih akcija kojima propitujem identitet /Limb, Metroseksualac, Grupni autoportret Borislava Božića, Beskućništvo Borislava Božića/.
Propitivanje vlastitosti nije izolirani čin. Ma koliko bio duboko intiman, uvijek je u interakciji s nečim ili nekim. Ovo autočitanje je pronalaženje svjesnog i nesvjesnog odnosa s vlastitim okruženjem, interakcija pojedinca i ambijenta u kojem on jest. Cilj je vidjeti koliko smo svjesni i samosvjesni te otporni na sve agresivnije nastupanje suvremenih društvenih sustava i ideologija u okupiranju pojedinca. Prikriveni nastup ideologija čije je uporište u korporativnom kapitalu, a uz redovnu asistenciju medija s čestim sloganom: „Mi smo tu radi vas“, ima zavodnički učinak. Usmjerene su k pojedincu i ovladavanju povodljivih pojedinaca ili ciljanih skupina manipulirajući umnim i emocionalnim područjima tih ljudi. U toj zamci ovisničkog odnosa pitanje je može li pojedinac imati svoj identitet, može li ga svjesno graditi i oblikovati ili je samo u lažnom uvjerenju da ima potpunu autonomiju nad sobom, vlastitim Ja.
Svim elementima instalacije i nizom autoportreta propitujem identitet pojedinca u suvremenom društvu. Propitujem liniju samosvjesnosti i moći vlastitoga emocionalnog i umnog samoorganiziranja. Autoportreti malog formata, izvedeni u različitim tehnikama, osvjetljavaju ritam mojih emocija i misli te njihovu dnevnu interakciju s vlastitom mentalnom arhivom i dnevnim izvanjskim poticajima. Mali format je format intimne priče, a svako samočitanje je najdublji bijeg u samoga sebe. Mali format je i stoga što se instalacija realizira u galeriji koja nosi ime najvećeg minijaturista, a koji je rodom s ovih područja – Juraj Klović. Propitivanje unutrašnjih stanja koja se uz vlastitu odluku javno manifestiraju jest svojevrsna samokontrola. Dakle, svjesno. Svjesno je samo jedan dio nas. Ova autoregresija u najiskrenijem obliku pokazuje nemoć pojedinca u odnosu na kontekst u kojem on jest. Kroz ovo samoiščitavanje vlastitosti upozoravam na važnost svjesnosti – kako globalna ideologija koristi manipulativne tehnologije u ovladavanju nama i kako smo joj mi neka vrsta mikrolaboratorija.
U naravi portreta je jasno predočavanje osobe i njene osobnosti. U mojim autoportretima ogleda se depersonalizacije pojedinca ili zamjena identiteta koju provodi novi svjetski poredak kako bi ostvario svoje ciljeve. Naravno, najprije nas depersonaliziraju /dekonstruiraju/ pa onda, u duhu svojih potreba, u depersonaliziranog usađuju novi identitet; ugrađuju u nas svoju sliku našega Ja i mi to nesvjesno primamo kao vlastito Ja, a što je i cilj u ovom bespoštednom i svakodnevnom širenju ideje i želje da se kapital oplodi, tj. profit poveća. Ako tumačimo svijet po principu ravnoteže, ako je sve manji broj onih koji imaju sve veći kapital, onda je posljedično sve više onih koji imaju sve manje ili ništa. To isto znači vječito proizvođenje sukoba i krvoprolića kako bi u takvim prilikama zamijenili tezu pa pod parolom spašavanja čovječanstva isključivo ostvarivali svoje skrivene namjere – nametanje ideologija i kontrola nad materijalnim dobrima. Potiranje čovjeka i čovječnosti u njegovom najelementarnijem značenju. I na kraju ostaje pitanje što je to vlastitost…?
Rijeka, studeni 2014.