Prodajem Ulične svjetiljke (10)Izložba je bila postavljena u galeriji Garbas u Rijeci od 28. do 31. listopada 2013. godine.

Pogledajte i poslušajte ovo  a i ovo

Umjetnička akcija.
Obrazloženje:
Ovo je definicija beskućnika u Zakonu o socijalnoj skrbi, Opće odredbe, Članak 2 stavak 10
10. Beskućnik je osoba koja nema mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja te je privremeno smještena u prihvatilištu, ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje.

ZAŠTO?

Svi postavljamo ovo pitanje. Koliko ga je korisno postavljati? Jeste. Iz nekoliko razloga jer samim upitom angažiramo sve mentalne, emocionalne i moralne snage da reagiramo da do novih beskućništava ne dođe ili da kod postojećih reagiramo na način ublažavanja nastale situacije. Ideja je da jedan cijeli dan provedem s beskućnicima na način da ih pratim i radim sve što i oni rade: prodajem ulične svjetiljke, cijepam drva, radim na tržnici pomoćne poslove, jedem isto što i on jedu. Dakle, neka vrst sam njihovog „alter ega“. Cijeli proces druženja fotografski dokumentiram i od nastalih fotografija pravim izložbu.

Prodajem ulične svjetiljke na Korzu u Rijeci

Vrlo često imamo jednodimenzionalnu ili stereotipnu percepciju ovih ljudi. Najčešće iz egoističnih razloga okrećemo glavu od ovakvih sudbina samo da sačuvamo naš uljuljkani, hladni, konformistički duh. Katkada smo bez imalo osjećaja ili nemamo ni malo solidarnog raspoloženja za ovakve situacije koje se dešavaju drugima. Okrećemo se u stranu jer je to netko drugi. Tko su to drugi pa do jučer su oni bili MI. Koje su to konvencije i standardi po kojima su do jučer beskućnici bili dio nas, nas nevidljive mase, a danas su jako vidljivi. Čega su posljedica beskućnici?

Budimpeštanski plavi metro i ja s beskućnicima

Dokumentirajući ovu umjetničku akciju fotografskom slikom komentiram činjenicu da su beskućnici dio stvarnosti u kojoj dominira uloga korporativnog kapitala, samovolja pojedinaca, i politike neosjetljive za sudbinu pojedinca. Nastale fotografije makar malo trebaju odškrinuti razmišljanje o mjerama morala, mjerama socijalnih platformi i mjerama aktualnih svjetskih politika koje dimenzioniraju današnjeg čovjeka. Dakle, u vremenima smo koja izostavljaju u dobroj mjeri humanizam tj. jasnu i nedvosmislenu zaštitu i afirmacija čovjeka. Čovjek, tko je to? Odgovor tražimo kroz kontekst beskućnika u kojem se, dijelom, prelama i zrcali današnje društvo.